DAVID SKOKO I ZABORAVLJENI OKUSI MORA

Ispis

IMG 2840

Kako vaš izbor ribe čuva bioraznolikost Jadrana

David Skoko, poznati je istarski chef i sin ribara. Skupa sa sestrom Idom i kolegom Ivanom Zidarom gostovat će na Kinofokus sekciji četvrtog Kinookus Food Film Festivala u Stonu.

U konobi "Batelina" David i njegova obitelj pripravljaju specijalitete od ribe koju otac Danilo ulovi. Veliki dio tog ulova je uniformirani, globalni ukus, nametnut intenzivnim izlovom, proglasio “škartom”. No ova riba nipočemu ne zaostaje za izvikanim vrstama koje zbog svoje popularnosti riskiraju potpuni nestanak. U Batelini se njeguju jaki, izvorni okusi, bez šminke i foliranja.

U subotu 7. rujna, s početkom u 18.30 sati, u atriju Kneževog dvora u Stonu saznat ćete koliko je za očuvanje bioraznolikosti naših mora važno promijeniti neke navike pri izboru ribe koje su često rezultat lijenosti. Gosti i posjetitelji Kinofokus večeri kušat će specijalitete koje će David, Ida i Petar pripraviti od sveže ulovljene, “prezrene” ribe.

Tijekom predavanja i kuhanja, publika će imati priliku pogledati i video diplomski rad Ide Skoko, o cikličnoj vezi mora i naših trpeza. Ida se bavi videom i završila je Royal Academy of Art u Den Haagu.

Koliko je kuharski pristup Skoka i njegove obitelji na tragu Slow Fish filozofije pokazuje i ulomak koji prenosimo iz vodiča za kupovinu “Misli što kupuješ”, koji će Udruga Kinookus objaviti u okviru ESSEDRA projekta:

Zašto bismo trebali biti oprezni s količinama ribe koju jedemo? Nije li preporuka svakog poznavatelja zdrave prehrane jesti što više ribe? Problem nastaje kada, radi konformizma, trenda ili čiste lijenosti, svaki put jedemo istu vrstu ribe. Za posljedicu imamo da određene vrste riba, poput plavorepe tune (tunja) i lososa, postaju ugrožene vrste.

No, budući da većina ribogojilišta negativno utječe na okoliš, kupovina uzgojene ribe (osim morskih školjki, dagnji, kamenica ili riba koje potječu iz organskog uzgoja) nije dobra alternativa.  Rješenje nije u prestanku kupovanja ribe, nego u odabiru manje poznatih vrsta koje nisu ugrožene, a kvalitetom su jednako dobre i koje dolaze iz nama najbližeg mora.

Ako naučimo slijediti nekoliko jednostavnih pravila (poštivanje minimalne veličine; poštivanje sezonaliteta, izbjegavajući jesti ribe dok su u svojoj reprodukcijskoj fazi; mijenjanje izbora učenjem imena “zaboravljenih” riba i recepata), možemo i dalje uživati u hrani koju nudi more.
Kao što je slučaj s voćem i povrćem te hranom općenito, odabirom i uživanjem u lokalnoj, sezonskoj ribi na najbolji način doprinosimo očuvanju okoliša. Riječju, moguće je dobro jesti danas, a da time ne ugrozimo naše mogućnosti da to činimo i sutra.